Najkraća priča na svijetu zove se aforizam. To je ona poruka koja ostaje onda kada se zaborave sadržaj i likovi priče, opisi i mjesta radnje, jednom riječju sve ono što smo pročitali. To je ono što od te knjige nosimo dalje u život.

Živimo u jako ubrzanom vremenu. Današnja kulturna previranja govore nam kako ljudi u budućnosti neće više imati mnogo vremena čitati velike knjige, zanimat će ih samo glav- na misao koju ta knjiga nosi. Ako se ona može reći u jednoj rečenici, čemu onda tjedan – dva koja možete utrošiti na nešto drugo? Kada u svojoj glavi prevrtite sve ono što ste o životu do- sada naučili, tada vaš glas obično zanijemi, i jedini zvuk koji se tada pojavi na vašim ustima jest zvuk nekog dragog aforizma, neke misli koja vam se posebno usjekla.

Kada u životu presuše svi unutarnji izvori, te ostanete bez snage na sredini puta tada jedan od izlaza postaje ona mis- ao koja vam pokaže potpuno novi pravac. Ta misao vam ne daje objašnjenja, opravdanja, obrazloženja zašto je baš to za vas vaš pravi put, već vam ga pokaže kao što kompas pokaže sjever.

Ove misli su ovdje da prošire vaš pogled na svijet, da brže spoznate istine koje dolaze među vas. Iako su o nekoj temi ovdje prisutna suprotstavljena stajališta ona su dokaz da je život kon- tradiktoran sam u sebi.

Aforizam je put koji nam ostaje onda kada izgubimo sva- ki drugi put. On je naš putokaz koji nas vodi naprijed ali u isto vrijeme i trag koji ostaje za nama. Svaki aforizam je jedna naša osobna priča i povijest koju ćemo na kraju pamtiti.